Simić je za Tanjug rekao da može zaključiti da političari u Prištini nisu dovoljno politički zreli da shvate da su na čelu institucija koje su preuzele određene obaveze koje sami nazivaju međunarodnim, ali i da u vezi sa tim nemaju mnogo izbora.
On kaže da su albanski lideri verovali da će srpski narod, njegovi politički predstavnici ali i zvanični Beograd vremenom odustati od formiranja ZSO, da će se umoriti, prihvatiti da letargično posmatraju kako se obespravljuje srpski narod i zaboraviti ono što je potpisano u Briselu 2013. i 2015. godine.
“To se naravno nije desilo niti će se desiti i Srpska lista kao politički predstavnik srpskog naroda poslala je jasnu poruku da bez formiranja ZSO, kao i bez povlačenja specijalnih jedinica ROSU sa severa Kosova i Metohije nema povratka u institucije”, rekao je Simić.
Istakao je da, iako je od dogovora 28. februara prošlo mesec dana, na terenu osim upornog odbijanja Aljbina Kurtija i Vjose Osmani da krenu u formiranje ZSO iz Prištine se ništa drugo nije čulo.
Prema njegovim rečima, u trenutku kada je potpisan Briselski sporazum 2013. odnosno 2015. godine Srbi nisu imali prevelika očekivanja od zvanične Prištine i predstavnika kosovskih Albanaca.
“Mi smo i tada i danas imali poverenje u rukovodstvo države Srbije. U prvom trenutku smo imali i poverenje u Evropsku uniju i verovali da će EU reagovati i neće dozvoliti da neko iz Prištine zarad svojih jeftinih političkih poena urušava kredibilitet EU. Nažalost svedoci smo da je u poslednjih 10 godina to bilo na delu”, istakao je sagovornik Tanjuga.
Dodao je da se Priština pokazala jačom i tvrđom nego Evropska unija sa svim svojim članicama a u nekim trenucima jačom čak i od onih koji sede u Vašingtonu.
Simić je naveo da je Briselskim sporazumom definisan redosled poteza kod formiranja ZSO i da su 2103. i 2015. usvojena četiri dokumenta koji se tiču formiranja ove zajednice.
“Prvi i osnovni sporazum iz 2013 godine, u šest od 15 tačaka govori o formiranju ZSO, dok dogovor iz 2015. godine jasno reguliše principe odnosno buduće nadležnosti ZSO od kojih bih ja izdvojio one najvažnije za srpski narod. To je pre svega pun nadzor i upravljanje zdravstvom, zatim prosvetni sektor, treća tačka je urbano i ruralno planiranje a četvrta ekonomski razvoj”, istakao je Simić uz ocenu da je reč o stvarima koje su Srbima na KiM životno važne i bez kojih im nema opstanka na Kosovu i Metohiji.
Prema njegovim rečima, dogovorom u Briselu je definisano da će četiri čoveka iz redova Srba koji žive na KiM činiti implementacioni tim koji će napisati predlog statuta ZSO, da su oni to i uradili, obavestili zvanični Brisel da je izrada statuta gotova i da su spremni da na poziv Brisela dođu i pregovaračkim timovima Beograda i Prištine predstave nacrt statuta.
To se, naveo je Simić, ni do danas nije desilo, iako Brisel zna da je posao oko izrade tog statuta završen.
Autorska prava RTV / Tekst / Slika / Video /