in

Primio 3 leka, pa ga reanimirali sa ampulama adrenalina i šokovima: Isplivali šokantni detalji stravične smrti Josipa Periša |

Primio 3 leka, pa ga reanimirali sa ampulama adrenalina i šokovima: Isplivali šokantni detalji stravične smrti Josipa Periša |

Koristeći metode medicinske deeskalacije, pacijent je uspeo da preda boksera i metalni predmet koji je imao kod sebe, ali niko nije mogao da mu priđe zbog njegovog jasno izraženog verbalnog pretećeg ponašanja. Na zahtev da pozovu Interventnu jedinicu, službenici su, u konsultaciji sa nadležnima, izjavili da to nije potrebno. Zbog ovih okolnosti, prijem pacijenta je trajao više od dva sata, a mnogi zdravstveni radnici i pacijenti bili su izloženi njegovoj potencijalnoj agresivnoj eskalaciji, te smo situaciju okvalifikovali kao izuzetno opasnu.

Po dolasku pacijenta i dežurnih medicinskih sestara i tehničara iz klinike za hitni prijem, u pratnji dva policajca, u hol odeljenja XI. I policajci su otišli. U holu je bilo sedam medicinskih tehničara. Viši dežurni (dr J.), a istovremeno i dr Ć. R., ušli su u hol odeljenja i razgovarali sa pacijentom o njegovom daljem lečenju i ulasku u… odeljenje, što je on odbio. Ni u jednom trenutku služba nije uspela da bezbedno priđe pacijentu kako bi ga uvela na odeljenje i, ako je potrebno, humano ga obuzdala. Pacijent je govorio o neprijatnim iskustvima iz prethodnih hospitalizacija, i izjavio da zbog toga ne želi ponovo da boravi na zatvorenom odeljenju.

Bilo ga strah da uđe u kliniku

Predložio je nastavak razgovora na otvorenom prostoru i rekao da je spreman da dođe na kontrole. Dr Ć. R. je nekoliko puta pokušala da ga mirnim razgovorom podstakne da uđe na odeljenje i prihvati lečenje, ali nije uspela.

Pacijent je rekao da nikome neće ništa učiniti ako ga puste, ali je dao preteću izjavu u slučaju da pokušaju da ga na silu uvedu na odeljenje.

Uzimajući u obzir njegovu izraženu psihomotornu napetost, fizičku snagu, poznate okolnosti prethodnih prijema i činjenicu da je bio okružen velikim brojem osoblja, dr Ć. je procenila da bi pokušaj humanog obuzdavanja u tom trenutku mogao izazvati iznenadnu eskalaciju i povredu pacijenta i drugih prisutnih lica, bez odgovarajuće bezbednosne podrške koju su pružili policajci koji više nisu bili u predvorju.

Mirno je završila razgovor, ponudila mu je pružila ruku, koju je pacijentkinja prihvatila, zahvalila mu se i otišla bez ikakvog fizičkog incidenta. Zatim je razgovarala sa mlađim dežurnim lekarom (dr Š. M.). Zajedno su telefonom kontaktirali starijeg dežurnog lekara. Objasnili su okolnosti pacijentkinjinog odbijanja da uđe na odeljenje, procenu rizika i potrebu da se obezbedi policijska podrška za dalji prijem.

Pacijent je neko vreme ostao u predvorju hitne pomoći, izlazio ispred zgrade, komunicirao sa pacijentima i ljudima u blizini, i dalje neadekvatan, napet, i izražavao paranoidne ideje. Ponovo je ušao u hitnu pomoć, gde je, pored dr Š. M., došao i viši dežurni dr J. i nastavio razgovor sa pacijentom.

Pacijent je bio izrazito psihotičan, logoričan, afektivno razdražljiv, razdražljiv i teško sarađivao. Istovremeno je pokazao metalni bokser i klešta, što policajci prethodno nisu primetili, dok je između ostalog sumanutog sadržaja izražavao heteroagresivne namere prema pripadnicima muslimanske veroispovesti. Zbog pretnji i posedovanja predmeta koji se mogu koristiti kao oružje, uz nepredvidivost njegovih reakcija, procenjeno je da postoji ozbiljan rizik po bezbednost prisutnih, te sam uz saglasnost dr J. kontaktirala Policijsku stanicu Črnomerec i zatražila pomoć kako bi se bezbedno obavio prijem pacijenta. Pošto je pacijent nastavio da osporava dijagnozu, zahtevao da ide kući i izražavao paranoidan sadržaj i pretnje, a policajci odbili da pomognu oko smeštaja pacijenta, dr J. je nastavio razgovor sa pacijentom tokom kojeg je dobijena njegova saglasnost za odlazak i prijem na Odeljenje integrativne psihijatrije.

Po dolasku na Muško odeljenje Instituta za integrativnu psihijatriju, u pratnji starijih dežurnih, medicinskih tehničara i 3 policajca, nastavljeni su razgovori i napori da prihvati hospitalizaciju. Policijski službenici nisu pružili pomoć, a u telefonskom razgovoru sa nadležnim rukovodiocem sprečeni su da pozovu hitnu policiju.

Pacijent je nastavio da iskazuje otpor ostanku, ali je sarađivao u određenim procedurama. Kao što je ranije pomenuto, tokom daljeg razgovora, izvadio je metalnu bokserku iz jakne i još jedan metalni predmet i predao ih na šalter. U tom trenutku, zdravstveni radnici su shvatili da je pacijent doveden u bolnicu naoružan bez upotrebe lisica. Vremenom je pristao da primi parenteralnu terapiju u ambulanti, a zatim mu je, na lični zahtev, dat obrok u kuhinji odeljenja. U ovom periodu, postepeno je delovao nešto mirnije i sporije, iako je i dalje jasno izjavljivao da ne želi da ostane.

Nakon što su policajci i stariji dežurni odlazili, dr Ć. je ostao na odeljenju. R. sa pacijentom i medicinskim tehničarima. Pacijent je potom ponovo uputio ozbiljne pretnje. Rekao je da će, ako ga ne puste, uzeti karticu od nekog od zaposlenih da otvori vrata i da ih neće ubiti, već onesposobiti.

Zbog ovih izjava i ukupne procene rizika, dr Ć. R. je telefonom kontaktirao mlađu dežurnu službu, obavestio ih o pretnjama i zatražio da se pozove hitna policija radi pomoći u bezbednom zbrinjavanju. Pacijent je bio svestan poziva policije i nije se protivio tome. Rekao je da mu odgovara, da ga policajci vode na posao, koji počinje u 17 časova.

Nastavili su da razgovaraju i smiruju pacijenta. On je pristao na merenje arterijskog pritiska i na predlog da se to obavi u pacijentovoj sobi. Izmerena vrednost je bila približno 140/90 mmHg, i na njegov zahtev merenje je ponovljeno, sa istim rezultatom. U tom trenutku je delovao manje napeto i sporije nego ranije. Medicinski tehničari su potom nastavili sa humanim obuzdavanjem pacijenta. Dr Ć. R. je pratila postupak, i nakon što se situacija smirila i pacijent je humano obuzdan dok terapija nije počela da deluje, dr Ć. R. je otišla kući. Pacijent se postepeno smirio i zaspao.

Tokom večernjih vizitacija, dr Š. M. je prišla Muškom odeljenju Instituta za integrativnu psihijatriju gde se pacijent lečio, u pratnji dežurnog medicinskog tehničara, a takođe je upoznala i dva medicinska tehničara iz Odeljenja za alkoholizam koje je medicinsko osoblje tada prisutno u odeljenju pozvalo da pruže pomoć u brizi o pacijentu.

Zatekla je pacijenta izuzetno psihomotorno uznemirenog, nemirnog, glasnog, razdražljivog i nekooperativnog. Pokušala je da uspostavi saradnju verbalnom deeskalacijom i objasni razloge za nastavak sprovođenja mere humanog obuzdavanja.

Uprkos tome, pacijent je postajao sve agresivniji, pokušavajući da napadne osoblje, ujede ih i odgurne, snažno se opirao i povlačio kaiševe. Zbog jakog otpora i povlačenja kaiševa, ispali su čepovi za pričvršćivanje, koje je osoblje pokušalo ponovo da postavi, što je otežalo održavanje prethodno određenog vezivanja. Fizička snaga pacijenta i njegov intenzivan otpor otežavali su bezbedno izvođenje medicinskih procedura.

Kristijan Josip Periš Foto: Printskrin / Jutjub

 

Zbog neuspeha verbalne deeskalacije i neposrednog rizika od povreda prisutnih, dr Š. M. je intramuskularno primenila haloperidol, promazin i diazepam. Kako su se uznemirenost i jak fizički otpor nastavili i nakon terapije, zatražila je pomoć drugog medicinskog tehničara iz Odeljenja 6 i razmotrila dodatnu dozu haloperidola i ponovnu pomoć policije.

Dok su medicinski tehničari i medicinske sestre koji su pozvani bili prisutni u pacijentovoj sobi sa pacijentom, ona je otišla u ambulantu odeljenja da pripremi dodatnu terapiju. Tokom pripreme dodatne terapije, medicinska sestra ju je obavestila da pacijent ne diše i da nema opipljiv puls. Odmah se vratila u pacijentovu sobu, gde je već započeta kardiopulmonalna reanimacija. 

Dodatna doza haloperidola nije primenjena. Započete su kompresije grudnog koša, dobijen je automatski eksterni defibrilator (AED), uspostavljena je intravenska linija i započeta je primena adrenalina, dok je hitna medicinska služba pozvana na broj 194.

Dve procene srčanog ritma nisu otkrile ritmove indikovane za defibrilaciju, pa je reanimacija nastavljena obezbeđivanjem disajnih puteva pomoću supraglotičnog uređaja i-gel, primenom kiseonika i ukupno tri ampule adrenalina do dolaska hitne medicinske službe.

Po dolasku tima nastavljeno je napredno održavanje života, uz primenu dodatnih deset ampula adrenalina, amiodarona i naloksona te tri defibrilacijska šoka. Unatoč provedenim postupcima nije uspostavljena spontana cirkulacija, a pacijent je proglašen mrtvim u 21:26 sati.

Večernji.hr

Autorska prava Alo / Tekst / Slika / Video /