Iako je staza obnovljena, turisti i prolaznici na Staroj planini most uglavnom zaobilaze u širokom luku, dok se lokalno stanovništvo drži jednog strogog pravila: čim padne mrak, preko njega niko ne prelazi. Priče o misterijama koje ga prate i dalje kruže selom.
Senke među drvećem i jezivi krici
Retki avanturisti i planinari koji su se usudili da prenoće u blizini mosta pričali su o iskustvima koja se teško zaboravljaju. Mnogi iskusni kamperi danas odbijaju da postave šatore uz obalu, dok su pojedini tvrdili da su u mraku videli neobične senke kako se nečujno kreću među stablima.
Prema pričama meštana i posetilaca, kako noć odmiče, kanjonom odjekuju zvuci čije poreklo ne mogu da objasne. Opisuju ih kao jezive krike, jauke i prigušene šapate koji dopiru iz pravca rečnih brzaka i kamenih litica.
Stariji meštani prenose verovanje da noću “vrište duše dušmana” koji su nekada harali tim stazama, pljačkali i činili zlodela. Prema narodnom predanju, stigla ih je kletva, pa njihove duše jauču za izgubljenim životima i guše se u “crnom staroplaninskom mleku”. Zlokobnoj atmosferi doprinosi i naziv strme leve obale neposredno iznad mosta – Mrtvina, gde su, prema lokalnim pričama, ljudi nestajali bez traga.
Od vampira do jelena koji se pretvaraju u pse
Mrtvački most u lokalnom folkloru prati i niz priča o natprirodnim bićima. Predanja o sotoni, utvarama i vampirima prenosila su se s generacije na generaciju, a njima su stariji plašili decu kako se noću ne bi udaljavala od kuća.
Pojedine priče još su neobičnije. Prema kazivanjima starijih meštana, oko vode su se pojavljivala bića koja su pred očima prolaznika menjala oblik – najpre bi ličila na jelene, a zatim se pretvarala u pse.
Zašto most nosi ime “Mrtvački”
Poreklo zlokobnog naziva prepliće se s lokalnim predanjima, dok se za sam most vezuju i tragični događaji iz Drugog svetskog rata.
Obračun sa spahijom Huseinom: Prema jednom predanju, hajduk Stojan Stefanović Dubanća iz Oreovice postavio je zasedu turskom spahiji Huseinu, koji je s pratnjom prenosio harač veći od 20.000 groša. Hajduci su ih napali dok su se odmarali i u žestokoj borbi ubili spahiju na samom prelazu. Po tom događaju most je, kaže predanje, dobio ime „Mrtvački”. Priču je zabeležio planinar Ivan Krajač još 1926. godine, što ukazuje na to da je naziv postojao pre Drugog svetskog rata.
Krvavi mart 1944. godine: Na današnjem betonskom mostu, koji je 1933. podigao industrijalac Dimitrije Mladenović Mita Gaga, tokom Drugog svetskog rata odigrala se žestoka borba. Borci Nišavskog partizanskog odreda sačekali su znatno brojniju jedinicu bugarske okupacione vojske. Prema navodima o tom sukobu, poginulo je oko 40 bugarskih vojnika, a mnoga tela odnela je nabujala reka. Na borbu i danas podseća spomen-ploča na mostu.
Neobični zvuci koji se pripisuju natprirodnim pojavama mogu imati i sasvim prirodno objašnjenje: odjeke u kanjonu, huku vode i vetar koji prolazi kroz useke. U mraku takvi zvuci lako mogu da zazvuče poput glasova ili krikova. Ipak, u lokalnim pričama opstaje nepisano pravilo – preko Mrtvačkog mosta prelazi se dok je još dan.
Saznajte sve o najvažnijim vestima i događajima, pridružite se našoj Viber i WhatsApp zajednici, prijavite na newsletter, ili čitajte na Google News.
Autorska prava Zadovoljna / Tekst / Slika / Video /