I pored svih nedaća, Milan se i u 90-toj raduje dobroj partiji šaha, piše pesme i šalje poruku pobede života u čast onih koji to nisu dočekali. Povodom obeležavanja Dana sećanja na žrtve Jasenovca, Milana Vikala posetio je gradonačelnik Kikinde Mladen Bogdan, iskazavši i na taj način poštovanje svom sugrađaninu.
Strašne slike ratnog detinjstva nekada su žive, nekada maglovite, jer je Milan Vikalo sa samo šest godina preživeo događaje ljudskom umu neshvatljive. Bežeći od najezde bojovnika NDH, majka Jovanka, stariji brat Boško i Milan napustili su svoje selo Dizdarlije kod Bosanske Dubice. U zbegu, skrivajući se kako su znali i umeli, nisu uspeli da izbegnu ustašku patrolu.
U Jasenovac, mesto iz pakla, mesto mučenja i ubijanja nedužnih, odvedeno je 16 članova porodice Vikalo. Dete koje do tada nikada nije otišlo dalje od kuće, našlo se u logoru smrti. Možda i podsvesno, instiktom samoodržanja, sećanja su nejasna.
Izbavljenje je stiglo nenadano, a tek mnogo kasnije Milan je saznao da je spas najverovatnije stigao zahvaljujući Dijani Budisavljević.
Sticajem okolnosti, otac pronalazi Milana i Boška, a ranjavanje je preživela i majka Jovanka. Nažalost, tokom rata otac i najstariji brat ginu, a sa mnogim kolonistima, Milan sa majkom i bratom dolazi 1946. godine u Nove Kozarce, mesto kraj Kikinde. Jednom je kaže posetio i Jasenovac, ali ga je ta poseta učinila još tužnijim.
Iako ga život ni malo nije štedeo, vitalan i vispren i u 90-toj Milan se raduje dobroj partiji šaha, piše pesme i šalje poruku pobede života u čast onih koji to nisu dočekali.
Autorska prava RTV / Tekst / Slika / Video /
