Na Bliskom istoku poslednjih dana raste napetost i sve je više signala da bi postojeći sukob mogao da se proširi na nove zemlje regiona.
U središtu tih spekulacija sada se sve češće pominje Azerbejdžan. Dok traje oružani sukob Irana sa Izraelom i Sjedinjenim Državama, u medijima i analitičkim krugovima pojavljuju se procene da bi Baku mogao da bude uvučen u šire regionalno suprotstavljanje.
Jedan od povoda za takve procene bila je informacija koju je objavio 11. kanal izraelske televizije. Prema tim navodima, Azerbejdžan bi u bliskoj budućnosti mogao da se priključi sukobu protiv Irana na strani Izraela.
Zvanične vlasti u Bakuu zasad nisu davale takve izjave, ali razvoj događaja poslednjih dana pokazuje da su odnosi između dve susedne države ušli u veoma osetljivu fazu.
Na to je skrenuo pažnju i telegram kanal vojnog analitičara Borisa Rožina. On navodi da izraelski mediji već nekoliko dana uzastopno razmatraju mogućnost širenja koalicije usmerene protiv Irana.
U različitim trenucima kao potencijalni učesnici pomenuti su Katar, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, pa čak i kurdske oružane formacije u Iraku. U toj listi sada se, kako tvrdi analitičar, sve češće pojavljuje i Azerbejdžan.
U pozadini takvih procena nalazi se i vojna računica koja se često pominje u analitičkim krugovima. Vazdušni udari protiv Irana, kako se procenjuje, polako nailaze na svoja prirodna ograničenja.
Bez velike kopnene operacije teško je promeniti odnos snaga. Uz to, Ormuski moreuz – jedna od ključnih arterija globalne trgovine naftom – ostaje zatvoren, što dodatno komplikuje situaciju.
Za pokretanje ozbiljnije kopnene operacije protiv Irana Sjedinjenim Državama bi, prema procenama analitičara, bilo potrebno vreme da prebace i rasporede veliku vojnu grupaciju.
Govori se o periodu od jednog do dva meseca. Međutim, događaji na terenu razvijaju se mnogo brže, pa pojedini posmatrači smatraju da Vašington i njegovi saveznici već sada traže dodatne snage unutar samog regiona.
U tom kontekstu posebnu težinu dobio je incident koji se dogodio 4. marta. Azerbejdžanske vlasti tada su saopštile da su dva drona, navodno lansirana sa teritorije Irana, pogodila ciljeve u Nahčivanu.
Prema navodima Bakua, jedan dron pao je na zgradu terminala međunarodnog aerodroma, dok je drugi eksplodirao u blizini škole u selu Šekarabad. Izveštaji su govorili i o povređenim civilima.
Reakcija predsednika Ilhama Alijeva bila je izuzetno oštra. On nije samo uputio protest, već je incident nazvao „gnusnim terorističkim aktom“. U svojoj izjavi podsetio je i na politički kontekst, naglašavajući da je upravo on bio jedini lider koji je lično posetio ambasadu Irana u Bakuu kako bi izrazio saučešće povodom smrti ajatolaha Alija Hameneija.
„Neka ne iskušavaju našu snagu“, poručio je Alijev, što su mnogi protumačili kao otvoren izazov Teheranu. Istovremeno, pojedini izvori iznose pretpostavku da je napad na Nahčivan mogao biti i operacija izvedena pod lažnom zastavom.
Za Azerbejdžan eventualno širenje sukoba nosi ozbiljne rizike. Zemlja ima oko 700 kilometara zajedničke granice sa Iranom, a energetska infrastruktura na Kaspijskom moru smatra se relativno ranjivom metom za iranske dronove i rakete.
Analitičari ističu da bi bez direktne vojne podrške Turske – ključnog saveznika Bakua – bilo veoma teško obezbediti potpunu zaštitu zemlje od mogućih udara.
Zbog svega toga pitanje da li će Azerbejdžan zaista biti uvučen u širi regionalni sukob zasad ostaje otvoreno. Na Bliskom istoku često se pokazalo da političke izjave, incidenti na granicama i vojni planovi mogu brzo promeniti pravac događaja.
Upravo zato mnogi posmatrači pažljivo prate svaki signal iz Bakua, Teherana i Vašingtona, jer ponekad jedna iskra – makar i diplomatska – može promeniti čitavu regionalnu sliku.
Autorska prava Webtribune / Tekst / Slika / Video /
