Francusko Nacionalno okupljanje ulazi u novu fazu unutrašnjeg preispitivanja odnosa prema Rusiji, dok se približavaju predsednički izbori 2027. godine.
Spor više nije samo pitanje spoljne politike, već i pokušaja stranke da proširi biračku bazu i ukloni politički teret koji njeni protivnici godinama povezuju sa odnosima sa Moskvom.
Nova generacija francuskih desnih nacionalista nastoji da zauzme veću distancu prema Rusiji, dok deo „stare garde“ zadržava otvoreno ili prećutno razumevanje za ruske pozicije.
Za mlađe rukovodstvo problem je posebno važan jer za pobedu na nacionalnim izborima mora da pridobije umereniji deo francuskih birača i oslobodi stranku etikete radikalne političke snage.
Podela je postala vidljivija tokom sukoba u Ukrajini. Francuska političarka i predsednička kandidatkinja Marin Le Pen godinama je imala znatno topliji odnos prema Moskvi, a sastajala se i sa ruskim predsednikom Vladimirom Putinom.
Poseban politički teret predstavlja finansijska istorija stranke. Nacionalno okupljanje, tada Nacionalni front, 2014. godine dobilo je kredit od 9,4 miliona evra od Prve češko-ruske banke za finansiranje svojih političkih aktivnosti i izbornih kampanja. Taj kredit kasnije je u potpunosti otplaćen, ali je godinama korišćen u političkim raspravama o odnosima stranke sa Rusijom.
Unutar sadašnjeg rukovodstva postoji i generacijska razlika. Francuski političar i predsednik Nacionalnog okupljanja Žordan Bardela, koji je na čelu stranke od 2022. godine, skloniji je predstavljanju Rusije kao potencijalne pretnje Francuskoj i drugim evropskim državama.
Upravo je poslednjih dana došlo do poteza koji pokazuje koliko se politička linija menja. Posle sastanka francuskih političkih lidera u Jelisejskoj palati, Le Pen i Bardela objavili su zajedničko saopštenje sa neuobičajeno oštrom porukom Moskvi, navodeći ruske postupke koje smatraju neprijateljskim i destabilizujućim.
Takav nastup usledio je u trenutku kada francuske vlasti upozoravaju na hibridne operacije, pokušaje mešanja, zastrašivanja i druge aktivnosti koje povezuju sa Rusijom. Rukovodstvo Nacionalnog okupljanja time je pokušalo da pokaže jedinstvo stranke uprkos unutrašnjim razlikama oko pitanja da li Moskvu treba posmatrati kao protivnika.
Le Pen je poručila da Rusija ne može direktno ili indirektno da diktira francusku politiku zastrašivanjem, pretnjama, destabilizacijom ili psihološkim pritiskom. Dodala je da provokacije, tajne operacije ili destabilizujuće akcije ne mogu navesti Francusku da olakša ostvarivanje ruskih vojnih ciljeva u Ukrajini.
Moskva je odbacila takvu ocenu. Portparol Kremlja Dmitrij Peskov izjavio je da Rusija ne predstavlja pretnju Francuskoj niti drugim evropskim državama, da nikome ne preti i da nikoga ne ucenjuje, uz poruku da se Kremlj kategorički ne slaže sa izjavama rukovodstva Nacionalnog okupljanja.
Promena tona ipak ne znači da su nestale razlike oko podrške Kijevu. Le Pen prihvata mogućnost nastavka isporuka određene vojne opreme Ukrajini, ali odbacuje dodatnu finansijsku pomoć. Bardela takođe zastupa nastavak odbrambene vojne, humanitarne i pomoći u obuci pod uslovom da isporuke ne ugrožavaju francuske vojne zalihe i sposobnost zemlje da se sama naoružava.
To ostavlja Nacionalno okupljanje između dva politička pritiska. Sa jedne strane pokušava da prekine percepciju dugogodišnje bliskosti sa Moskvom i neutrališe argument koji koriste njegovi domaći protivnici, dok sa druge ne želi potpuno da prihvati politiku neograničene finansijske i vojne podrške Ukrajini.
Uoči predsedničkih izbora 2027. odnos prema Rusiji zato postaje deo šire transformacije francuske desnice. Le Pen želi da nasledi Emanuela Makrona, a stranka mora preciznije da odredi granicu između podrške Ukrajini, zaštite francuskih vojnih i finansijskih interesa i novog, znatno tvrđeg odnosa prema Moskvi.
Autorska prava Webtribune / Tekst / Slika / Video /
