Prvi signali depresije često se ne prepoznaju na vreme, jer dolaze tiho i maskiraju se kao nešto svakodnevno.
Nesanica ili, s druge strane, stalna pospanost, uz naglu promenu telesne težine bez jasnog razloga – to su, prema rečima stručnjaka za mentalno zdravlje, dva rana znaka na koje bi trebalo obratiti pažnju.
Kada se javi poremećaj sna, organizam prvi šalje signal da nešto nije u ravnoteži. Ako mozak ostaje preopterećen brigama i unutrašnjom napetošću, ne uspeva da se prebaci u režim odmora.
Posledica je iscrpljenost koja se gomila iz dana u dan. U takvom stanju lako se razvija pun anksiozno-depresivni poremećaj.
Ali ni preterano spavanje nije bezazleno. Ako osoba provodi 12 do 14 sati dnevno u krevetu, a ipak ustaje bez energije, slomljena i bezvoljna, to može ukazivati na takozvanu atipičnu depresiju.
U tim slučajevima tuga se ne ispoljava uvek otvoreno. Ona se prikriva kroz konstantan umor. San tada više nije potreba tela, već pokušaj bekstva od nepodnošljive realnosti i osećaja lične bezvrednosti.
Promene u apetitu takođe su važan pokazatelj. Stres, tuga i anksioznost utiču na odnos prema hrani. Kod nekih dolazi do neobjašnjivog gubitka kilograma, dok drugi počinju da dobijaju na težini bez očiglednog razloga. I jedno i drugo može biti deo iste slike – unutrašnjeg disbalansa koji traži pažnju.
Stručnjaci podsećaju da poremećaj sna dodatno narušava emocionalnu ravnotežu i pojačava razdražljivost. Zato je važno reagovati na vreme i pokušati da se san stabilizuje, jer on predstavlja osnovu psihičkog oporavka.
Depresija retko dolazi naglo. Češće se uvlači postepeno, kroz umor, promene u snu i apetitu, kroz osećaj da telo više ne prati ritam svakodnevice. Pitanje je samo koliko dugo će ti prvi signali biti ignorisani pre nego što postanu glasni problem koji više ne može da se zanemari.
Autorska prava Webtribune / Tekst / Slika / Video /
