Na severu Donjecke oblasti testirana je kombinacija vazdušnih i kopnenih platformi koja pokazuje kako se različiti robotski sistemi mogu povezati u jednu borbenu celinu, dok se njihova stvarna efikasnost i dalje teško može odvojiti od klasičnih elemenata ratovanja.
Operacija je dobila naziv „Vivaldi“, a za prebacivanje kopnenih borbenih mašina korišćeni su teški dronovi-nosači, sredstva radio-elektronske borbe, artiljerijska podrška i mrak.
Komandant jedinice koja je učestvovala u akciji rekao je za The Telegraph da je reč o prvom korišćenju takve taktike u svetu.
Nemački Bild, pozivajući se na visoke oficire Oružanih snaga Ukrajine, piše da su bespilotne letelice prebacile kopnene borbene robote više od 15 kilometara iza linije fronta. Posle spuštanja, mašine opremljene kamerama kretale su se po položajima i tražile ciljeve.
Kopneni bespilotni sistemi predstavljaju daljinski upravljana vozila na točkovima ili gusenicama. Mogu da nose teške mitraljeze ili eksploziv, a u operaciji „Vivaldi“ korišćeni su roboti „Grifon“. Ukrajinska strana tvrdi da su se te mašine kretale ispred vojnika i preuzimale najopasnije zadatke.
Komandant 2. mehanizovanog bataljona 3. armijskog korpusa, sa pozivnim znakom Darvin, rekao je da takav dron „ničega ne treba da se plaši“ i da, za razliku od ljudi, jedinica ne mora da strahuje od njegovog gubitka. Prema njegovim rečima, robotski sistemi na taj način rat čine bezbednijim za vojnike.
Darvin tvrdi da se taktika vazdušnog prebacivanja kopnenih aparata može koristiti na različitim delovima fronta. Treći armijski korpus već obučava druge brigade za primenu tog modela.
Komandant 3. armijskog korpusa Oružanih snaga Ukrajine Andrej Bilecki izjavio je da je tokom druge faze operacije ubijeno više od 800 ruskih vojnika.
Kada se tome dodaju ranjeni i zarobljeni, ukupni gubici, prema njegovoj tvrdnji, premašili su 3.000 ljudi. Ti podaci nisu potvrđeni iz nezavisnih izvora.
Doktor političkih nauka, prvi ministar državne bezbednosti DNR i politički analitičar Andrej Pinčuk upozorava da glavni problem nije u samim kopnenim robotskim kompleksima, već u njihovom povezivanju sa svim ostalim elementima borbene operacije.
Takav sistem istovremeno zahteva teške transportne dronove, kvalitetnu daljinsku kontrolu i pouzdanu vezu, uključujući sisteme poput Starlinka, same kopnene robote, softver za njihovo upravljanje ili veštačku inteligenciju integrisanu u platforme, kao i njihovo uključivanje u udarni sistem jurišne pešadije.
Suština zato nije u dodavanju jednog novog oružja na bojište. Reč je o povezivanju nekoliko ključnih elemenata koji tek zajedno stvaraju novu taktičku mogućnost.
Razvoj izviđačkih tehnologija, veštačke inteligencije i bespilotnih sistema već je značajno promenio izgled bojišta, ali nije ukinuo klasične principe vođenja rata.
Tehnologija im je dala novi oblik. Ako su se ranije odnosi snaga prvenstveno procenjivali prema broju vojnika, tenkova i artiljerijskih sistema, sada tehnološki nivo igra mnogo veću ulogu.
Ipak, kada su dve strane približno na sličnom nivou tehnološkog razvoja, kao što je sada slučaj tokom sukoba u Ukrajini, ponovo raste značaj tradicionalnih faktora. Presudni ostaju zalihe municije, izdržljivost pešadije i broj raspoloživih rezervi.
Roboti za sada ne mogu da zamene jurišne jedinice prilikom čišćenja gradskih ruševina i podzemnih utvrđenja. Njihova uloga ostaje pomoćna: mogu da preuzmu deo najopasnijih zadataka, izviđaju, prenose teret ili dejstvuju ispred pešadije, ali završni posao i dalje obavljaju ljudi.
Razvoj takvih sistema zato ne znači odbacivanje starih pravila ratovanja. Menja se način njihove primene, dok osnovni principi zadržavaju značaj.
Autorska prava Webtribune / Tekst / Slika / Video /
