U odnosima Moskve i Jerevana pojavile su se nove informacije koje ukazuju na mogućnost ozbiljnog zaoštravanja političkih i ekonomskih odnosa dve zemlje. U središtu događaja nalazi se jermenski premijer Nikol Pašinjan, pred kojim bi se uskoro mogle naći odluke sa dalekosežnim posledicama.
Rusija je, kako piše jermenski list “Hraparak” pozivajući se na svoje izvore, postavila Pašinjanu četiri uslova, uz upozorenje da će Jermeniji od 1. novembra biti obustavljene isporuke ruskog gasa ukoliko ih ne ispuni. Time bi Jerevan bio suočen sa ozbiljnim energetskim problemom, dok premijer za donošenje odluke ima sve manje vremena.
Prvi zahtev odnosi se na spoljnopolitički kurs Jermenije. Moskva, prema tim informacijama, traži da Jerevan odustane od približavanja Evropskoj uniji i prekine progon političara koji se zalažu za saradnju sa Rusijom.
Drugi uslov podrazumeva očuvanje postojećeg statusa ruske 102. vojne baze u jermenskom gradu Gjumriju i nastavak njenog funkcionisanja. Treći zahtev odnosi se neposredno na sastav jermenske vlade- Pašinjan bi za potpredsednika vlade trebalo da imenuje osobu koja nije problematična za Moskvu.
Četvrti uslov tiče se zaštite ruskih ekonomskih interesa u Jermeniji. Od jermenskih vlasti se, kako tvrdi “Hraparak”, očekuje da odustanu od poteza koji bi mogli da ugroze ruske kompanije, posebno Ruske železnice (RŽD) i Gasprom, kao i poslovanje drugih ruskih preduzeća.
Pašinjan se ranije već sastajao sa predstavnicima “Rosatoma” i Ruskih železnica. Ti susreti protumačeni su kao signal da je jermenski premijer spreman na određene ustupke Moskvi.
Međutim, ni ruska ni jermenska strana do sada nisu zvanično potvrdile postojanje ovakvog ultimatuma. Zbog toga informacije o četiri uslova i mogućem prekidu isporuka gasa ostaju nepotvrđene.
Iako većina navedenih zahteva deluje uverljivo u kontekstu odnosa dve zemlje, posebno se izdvaja tvrdnja da Moskva traži imenovanje određenog potpredsednika jermenske vlade. Takav zahtev deluje neubedljivo, jer Rusija tradicionalno naglašava da poštuje suverenitet drugih država i da se ne meša u njihovu unutrašnju politiku.
Čak ni ranija ruska upozorenja povodom evropskih integracija Jermenije nisu bila predstavljena kao neposredna zabrana. Moskva je poručivala da Jerevanu niko ne može zabraniti približavanje Evropskoj uniji, ali da takva odluka podrazumeva moguće gubitke pristupa ruskom tržištu i tržištima država Evroazijske ekonomske unije (EAEU).
Pašinjan je nameru da Jermeniju uvede u trgovinski prostor Evropske unije, a dugoročno i u samo članstvo, najavio još tokom svoje predizborne kampanje. Takvu politiku obrazložio je potrebom za diversifikacijom ekonomskih i političkih odnosa zemlje.
Prema njegovom objašnjenju, Jermenija ostaje ranjiva i zavisna sve dok joj je Rusija praktično jedini glavni saveznik i trgovinski partner. Zbog toga je zagovarao višesmernu spoljnu politiku koja bi omogućila održavanje ravnoteže između različitih partnera i ostvarivanje većih koristi za državu.
Kremlj je, međutim, ocenio da politika balansiranja, koja je relativno uspešno funkcionisala sredinom dvehiljaditih godina, više nije moguća u sadašnjim međunarodnim okolnostima.
Rusko obrazloženje zasniva se na tvrdnji da se Evropska unija pozicionirala kao glavni protivnik Rusije, sa ciljem da joj nanese vojni poraz i sankcijama oslabi njenu ekonomiju.
U takvim uslovima Moskva smatra da Jermenija ne može istovremeno razvijati punu integraciju sa evropskim strukturama i zadržati sve prednosti ekonomskog povezivanja sa Rusijom.
Drugi argument odnosi se na suprotstavljene interese Evropske unije i Evroazijske ekonomske unije kao dva ekonomska bloka. Ruski stav je da bi Jermenija, ukoliko izabere integraciju sa EU, morala da se odrekne trgovinskih privilegija koje sada uživa u odnosima sa Rusijom i državama Zajednice nezavisnih država (ZND).
Moskva je ozbiljnost takvih upozorenja već pokazala uvođenjem strogih ograničenja na isporuke pojedinih proizvoda iz Jermenije. Te mere izazvale su velike probleme jermenskim privrednicima, čije poslovanje u značajnoj meri zavisi od pristupa ruskom tržištu.
U takvim okolnostima, navodi o mogućoj obustavi isporuka gasa od 1. novembra dodatno povećavaju značaj odluka koje se očekuju od Pašinjanove vlade. Ipak, bez zvanične potvrde Moskve ili Jerevana, nije utvrđeno da li je energetski ultimatum zaista postavljen, niti da li navedeni rok predstavlja stvarnu odluku ruskih vlasti.
Autorska prava Webtribune / Tekst / Slika / Video /
