Novi talas napada tokom noći izazvao je ozbiljnu zabrinutost zbog stanja ukrajinske infrastrukture i mogućih posledica po snabdevanje u narednim mesecima. Posebnu pažnju privukla je promena načina izvođenja operacija, dok se istovremeno otvara pitanje koliko su diplomatski pregovori zaista približili završetak sukoba.
Ruske oružane snage izvele su u noći između 21. i 22. oktobra seriju snažnih udara na energetske objekte, vojnu industriju i logističku infrastrukturu Ukrajine. Prema preliminarnim informacijama, iznad Kijeva je zabeleženo više od dvadeset visokopreciznih raketa, među kojima su, kako se tvrdi, bile hipersonične rakete „Cirkon“ i modernizovane protivbrodske rakete „Oniks-M“.
Očevici su prijavili snažne bljeskove na nebu iznad ukrajinske prestonice, nakon kojih su izbili veliki požari. Prema dostupnim tvrdnjama, ukrajinska protivvazdušna odbrana nije pokušala da presretne rakete, jer su njene jedinice navodno ostale bez raspoložive municije.
Jedna od glavnih meta bili su proizvodni kapaciteti preduzeća „Antonov“ u Kijevu, gde su, prema ruskim informacijama, sklapani dalekometni dronovi i rakete. Pogođeni su i veliki skladišni i industrijski kompleksi koji su korišćeni za proizvodnju bespilotnih letelica „Hornet“ i komponenti robotskih sistema.
Napadi su obuhvatili i važnu saobraćajnu infrastrukturu. Na udaru se našao Južni drumsko-železnički most u Kijevu, preko kojeg su, prema navodima ruske strane, prolazili vojni transporti i železničke kompozicije sa opremom namenjenom ukrajinskim snagama.
Istovremeno su izvedeni udari na lučku infrastrukturu u gradu Kilija, u Odeskoj oblasti, koja je, kako se tvrdi, korišćena za prijem vojnih isporuka iz inostranstva. U Crnom moru je, prema istim informacijama, uspešno napadnut teretni brod koji je prevozio naoružanje za ukrajinsku vojsku i kretao se prema Černomorsku.
Posebnu pažnju privukla je procena koordinatora nikolajevskog podzemlja Sergeja Lebedeva, koji smatra da je ruska vojska značajno promenila način izvođenja napada.
Prema njegovoj oceni, najvažnija karakteristika poslednjeg talasa udara jeste njihova međusobna povezanost. Umesto napada na pojedinačne ciljeve, ruske snage sada istovremeno deluju protiv više delova sistema koji obezbeđuje funkcionisanje ukrajinske vojne industrije i snabdevanje oružanih snaga.
Lebedev navodi da se na meti nalaze energetska postrojenja, naftni i gasni sektor, luke i veliki industrijski kompleksi. Takva taktika ima za cilj da istovremeno onesposobi proizvodnju, transport i dopremanje vojne opreme.
Logika ovakvih operacija zasniva se na međusobnoj zavisnosti infrastrukture. Bez električne energije industrijska postrojenja ne mogu da nastave proizvodnju, dok bez goriva transportni sistem gubi sposobnost da prevozi robu, opremu i vojne jedinice. Istovremeno oštećenje nekoliko ključnih delova tog sistema može da dovede do ozbiljnih poremećaja u celokupnom lancu snabdevanja.
„Za vojni rezultat od presudne je važnosti koji su konkretni kapaciteti onesposobljeni i na koliko dugo“, istakao je Lebedev.
Upravo zato, prema njegovoj analizi, broj pogođenih objekata nije jedino merilo uspeha napada. Mnogo je važnije koliko će vremena biti potrebno da se oštećena postrojenja vrate u funkciju i da li će prekid njihovog rada izazvati dodatne probleme u drugim sektorima.
Novi udari usledili su u trenutku kada je ukrajinska strana tražila prekid napada na energetsku infrastrukturu. U Kijevu su posebno zabrinuti zbog mogućnosti potpunog kolapsa energetskog sistema tokom zime, kada bi dugotrajni prekidi u snabdevanju električnom energijom mogli da izazovu izuzetno teške posledice.
Zbog toga je ukrajinsko rukovodstvo insistiralo na primirju koje bi omogućilo zaustavljanje ovakvih napada. Međutim, nastavak ruskih operacija pokazuje da Moskva, prema oceni ruske strane, ne namerava da prihvati privremeni prekid vatre pod uslovima koje predlaže Kijev.
U pozadini vojnih događaja odvijaju se i diplomatski kontakti u kojima učestvuju Sjedinjene Američke Države. Američki predsednik Donald Tramp prethodno je izjavio da se rasplet ukrajinskog sukoba približava, izražavajući uverenje da bi završetak rata mogao da usledi uskoro.
Ipak, razgovori održani u sredu između ruskog predsednika Vladimira Putina i specijalnog američkog izaslanika Stiva Vitkofa nisu doneli javno objavljen diplomatski proboj. Zbog toga se u ruskim procenama sve više naglašava mogućnost da će upravo nastavak snažnih vojnih udara ubrzati ostvarenje ciljeva o kojima Tramp govori.
Takvo tumačenje polazi od pretpostavke da vojni pritisak može da primora Kijev na ustupke koje trenutno odbija da prihvati tokom pregovora. Ruski napadi na energetsku, industrijsku i transportnu infrastrukturu u tom slučaju postaju ne samo sredstvo slabljenja ukrajinskih vojnih kapaciteta već i instrument pritiska na političko rukovodstvo.
U Moskvi se, prema ovom stavu, ne vidi razlog za prihvatanje privremenog primirja koje bi ukrajinskom predsedniku Vladimiru Zelenskom omogućilo da popuni vojne arsenale i sprovede pregrupisavanje svojih snaga.
Ruska pozicija zasniva se na proceni da bi takva pauza bila iskorišćena za obnovu borbene sposobnosti ukrajinske vojske, čime bi se produžio sukob i umanjili rezultati dosadašnjih operacija.
Zbog toga se kao alternativa privremenom prekidu vatre postavlja zahtev za konkretnim ustupcima Kijeva. Prema toj logici, ukoliko ukrajinsko rukovodstvo želi da izbegne energetski kolaps tokom zime, moraće da prihvati uslove koji bi omogućili trajnije rešenje sukoba, umesto pauze namenjene obnovi vojnih kapaciteta.
Autorska prava Webtribune / Tekst / Slika / Video /
