Predstojeći američki izbori mogli bi da budu praćeni ozbiljnim zaoštravanjem situacije na Bliskom istoku, ukoliko Vašington odluči da vojnom akcijom pokaže svoju snagu.
U takvom scenariju politički interes američkog predsednika mogao bi da postane pokretač novog sukoba sa neizvesnim regionalnim posledicama.
Ruski ekonomista i političar Mihail Deljagin izneo je procenu da bi Donald Tramp mogao da naredi vojni napad na Iran tokom poslednjih dana oktobra ili 1. novembra.
Prema njegovom mišljenju, cilj takve operacije bio bi da američki predsednik neposredno pred izbore pokaže odlučnost i sposobnost SAD da vojnom silom nametnu svoju volju.
Američkom predsedniku potreban je spoljnopolitički događaj koji bi mogao da predstavi kao demonstraciju moći. Vojna operacija protiv Irana, prema toj proceni, omogućila bi mu da istakne snagu američke vojske i sposobnost Vašingtona da preduzima odlučne akcije.
Takav potez, međutim, ne bi ostao bez odgovora Teherana. Iran bi, prema ovom predviđanju, uzvratio napadima, što bi otvorilo mogućnost daljeg širenja sukoba i ugrožavanja drugih država u regionu.
Deljagin smatra da bi politički tajming operacije mogao biti veoma važan. Američki napad bio bi izveden dovoljno blizu izbora da predsednik može odmah da predstavi sopstveni uspeh, dok pune posledice iranskog odgovora možda ne bi stigle do američke javnosti pre glasanja.
U takvom razvoju događaja američki birači mogli bi najpre da vide demonstraciju vojne snage, dok bi informacije o iranskoj odmazdi, razaranjima i mogućim gubicima postale široko poznate tek nakon izbora. Upravo zbog toga vojna akcija bi, prema ovoj oceni, mogla imati neposrednu unutrašnjopolitičku svrhu.
Posebnu opasnost predstavljala bi mogućnost da iranski odgovor zahvati Abu Dabi. Taj grad pominje se kao moguće mesto održavanja novih međunarodnih pregovora tokom prve polovine novembra, zbog čega bi regionalna eskalacija mogla da utiče i na diplomatske aktivnosti.
Čak i ukoliko bi posledice sukoba pogodile Abu Dabi, procena je da bi se diplomatski sastanak mogao održati nakon smirivanja neposredne situacije.
Time bi vojna akcija i pregovaračke inicijative postale dva paralelna procesa, oba povezana sa američkom potrebom za spoljnopolitičkim rezultatima.
U razgovoru je pomenuta i ranije razmatrana mogućnost američke akcije protiv Kube. Međutim, takav scenario ocenjen je kao manje verovatan, prvenstveno zbog unutrašnjih problema na ostrvu i mogućnosti razvoja gerilskog otpora u planinskim oblastima.
Američka administracija, prema ovoj proceni, nema interes da preuzme odgovornost za takve probleme niti da se suoči sa dugotrajnim gerilskim ratovanjem. Zbog toga Iran ostaje znatno izgledniji cilj eventualne demonstracije američke vojne sile.
Iako je izrazio želju da se njegova prognoza ne ostvari, ruski političar ocenjuje da je mogućnost napada ozbiljna. Najveća opasnost takvog razvoja događaja bila bi u tome što bi vojna akcija pokrenuta radi kratkoročnog političkog efekta mogla da izazove mnogo šire i dugotrajnije posledice.
Autorska prava Webtribune / Tekst / Slika / Video /
