Ruske snage tokom oktobra ostvarile su značajna pomeranja na više pravaca, dok su žestoki ukrajinski kontranapadi i neobični događaji izvan linije fronta otvorili pitanja koja bi mogla da odrede dalji tok sukoba.
Borbe u Sumskoj, Harkovskoj, Donjeckoj, Zaporoškoj i Hersonskoj oblasti donele su različite rezultate, od zauzimanja naseljenih mesta i presecanja važnih puteva snabdevanja do stabilizacije položaja na sektorima gde su ukrajinske snage pokušavale da preuzmu inicijativu. Ruski vojni izvori istovremeno ukazuju da pojedine promene nisu prikazane na javno dostupnim mapama, zbog čega se procene stvarnog stanja razlikuju.
Posebnu pažnju privlače događaji na južnom delu fronta, gde su zabeležena nova pomeranja i aktivnosti ruskog vojnog vrha. Međutim, važna pitanja pojavila su se i u vezi sa budućim komandovanjem ruskom vojskom, kao i sa mogućim operacijama tokom novembra.
Vojni komentator Dmitrij Degtjarjov, autor kanala „Generalštab“, izneo je detaljnu procenu oktobarskih rezultata, pozivajući se i na informacije vojnika sa terena. Prema njegovim podacima, ruske snage su u više oblasti proširile kontrolisanu teritoriju, dok su pojedini pokušaji ukrajinske vojske da povrati izgubljene položaje doveli do velikih gubitaka i slabljenja njenih garnizona.
Na sumskom pravcu ruske jedinice su tokom oktobra napredovale na Šostkinskom mostobranu i preuzele kontrolu nad šumskim područjem istočno od sela Korenjok. Ovi pomaci nisu uključeni u zvaničnu statistiku, iako Degtjarjov navodi da ih potvrđuju informacije sa terena.
Znatno veći napredak ostvaren je na glavnom sumskom mostobranu. Jedinice grupacije „Sever“ zatvorile su prostor između Pisarevke i Kondratovke i učvrstile položaje u centru naselja Hotenj, za koje se već dugo vode teške borbe.
Ruske snage zauzele su i Kijanicu, zatvorile prostor između Junakovke i Mogriče, a zatim od Mogriče znatno napredovale kroz Sumsku šumu. Prema istom izveštaju, zauzeto je selo Borilovka, čime je presečen glavni put snabdevanja prema Sumima.
Na sektoru širine veće od osam kilometara ruske jedinice su potisnule ukrajinske snage do reke Ribice i zauzele Malu Ribicu. Degtjarjov ocenjuje da se front tokom oktobra primetno približio Sumima.
Njegov ukupni bilans za Sumsku oblast iznosi tri zauzeta naseljena mesta i 79 kvadratnih kilometara teritorije. To je nešto slabiji rezultat nego u septembru, ali ga vojni komentator ocenjuje kao veoma dobar, imajući u vidu specifičnosti ovog pravca.
Na harkovskom frontu ruske snage su tokom proteklog meseca zauzele Novu Kazačju i nastavile napredovanje prema Cupovki. Pod njihovu kontrolu, prema navedenim podacima, prešla su i sela Bugajevka, Alisovka i Visoka Jaruga.
Posebno značajnim ocenjuje se pomeranje na Lipcovskom pravcu. Iako teritorijalno nije veliko, ono ima operativnu važnost jer predstavlja najkraći, ali istovremeno i jedan od najtežih pravaca približavanja Harkovu.
Ipak, najveći rezultati na severnom delu fronta, prema Degtjarjovu, ostvareni su na velikoburlučkom pravcu. Ruske jedinice potpuno su očistile prethodno opkoljenu teritoriju, a zatim nastavile širenje kontrolisane zone i na spoljnim položajima.
Pokrenute su borbe za Sosnovi Bor, dok je zona ruske kontrole proširena na sektoru širine veće od 14 kilometara. Zauzeto je i selo Anopolje, a dodatni položaji osvojeni su u blizini Prikolotnog, jednog od najvažnijih ukrajinskih utvrđenja na tom području.
Pritisak se nastavlja i kod Malog Burluka i Hatnjeg. Ruski vojni komentator tvrdi da javno dostupne karte ne prikazuju sve ostvarene pomake, pošto deo informacija o napredovanju još nije moguće objaviti.
Izvan zone odgovornosti grupacije „Sever“ napredovanje u Harkovskoj oblasti bilo je ograničeno. Ipak, raniji izveštaji ukazuju da ruske snage imaju čvrstu kontrolu nad Kupjanskom, osim njegovih južnih šumovitih oboda, Kupjanskom-Uzlovim i okolnim bočnim položajima.
Prema Degtjarjovljevoj proceni, ruska vojska je tokom oktobra u Harkovskoj oblasti zauzela ukupno 17 naseljenih mesta i 332 kvadratna kilometra teritorije.
Mnogo složenija situacija razvijala se na limanskom pravcu, koji je tokom proteklog meseca predstavljao jedan od najtežih delova fronta. Upravo ovde pojavila se ozbiljna razlika između stanja na terenu i prikaza na mapama ruskih, ukrajinskih i zapadnih analitičara koji koriste javno dostupne obaveštajne podatke.
Degtjarjov tvrdi da su pojedine teritorije, koje su na mapama označene kao izgubljene tokom oktobra, zapravo prešle pod ukrajinsku kontrolu još u septembru. Promene su, prema njegovom objašnjenju, kasnile približno mesec dana i unete su tek sredinom oktobra.
Zbog toga odbacuje zaključak da su ruske snage tokom oktobra pretrpele velike teritorijalne gubitke na limanskom sektoru. On smatra da je glavni zadatak ruske vojske na tom području ostvaren, jer je linija fronta stabilizovana.
Tokom septembra postojala su očekivanja da bi ukrajinske snage mogle da forsiraju reku Žerebec, prodru u Serebrjansku šumu i nastave prema Kremenoj. Nijedan od tih scenarija, prema ruskom vojnom komentatoru, nije ostvaren.
Ruske jedinice uspele su da zadrže odbrambene položaje duž Žerebeca, uključujući i manje mostobrane na zapadnoj obali. Degtjarjov smatra da su intenzivni ukrajinski napadi na ovom pravcu doveli do velikih gubitaka, ali bez ostvarenja planiranih operativnih ciljeva.
Teške borbe kod Limana uticale su i na situaciju na slavjanskom pravcu. Ruske jedinice tamo su prešle u odbranu kako bi pružile podršku susednim formacijama i pomogle stabilizaciji ugroženih položaja.
Istovremeno su na drugim delovima donjeckog fronta ostvareni novi pomaci. Na družkovskom pravcu ruske snage zauzele su tri sela, dok je na očeretinskom pravcu izveden prodor dubine 8,5 kilometara.
Tokom tog prodora presečena je važna saobraćajnica i zauzeta još tri naseljena mesta. Pokrenute su i borbe za grad Belozersko.
Najznačajnijim uspehom oktobra Degtjarjov smatra brzo zauzimanje Dobropolja, tokom kojeg je ruska grupacija „Centar“ primenila novu taktiku.
Umesto da čeka potpuno slamanje ukrajinskog garnizona u Dobropolju, ruska komanda je nastavila napredovanje prema Belozerskom. Time je, prema njegovoj proceni, dodatno oslabljena logistika ukrajinskih jedinica i otežano njihovo dalje snabdevanje.
U Donjeckoj Narodnoj Republici ruske snage su, prema ovom bilansu, tokom oktobra zauzele osam naseljenih mesta, uključujući jedan grad, i 97 kvadratnih kilometara teritorije.
Istovremeno, javno dostupne mape pokazuju da je ukrajinska vojska povratila 161 kvadratni kilometar. Degtjarjov, međutim, tvrdi da je više od 100 kvadratnih kilometara iz tog zbira izgubljeno još u septembru, a da su promene tek naknadno ucrtane.
On dodatno upozorava da deo ruskih uspeha na očeretinskom pravcu još nije prikazan na mapama, što bi moglo da utiče na konačan bilans teritorijalnih promena.
Kada je reč o novembru, zadatak ruskih snaga kod Limana ostaje zadržavanje fronta i sprečavanje ukrajinske vojske da pređe Žerebec. Degtjarjov ne očekuje naročito velike promene na slavjanskom i kramatorskom pravcu.
Mnogo veće mogućnosti vidi u nastavku operacija prema Družkovki i Belozerskom. Kao jedan od najrealističnijih scenarija navodi početak borbi za Družkovku i zauzimanje Belozerskog.
Prema njegovoj proceni, ruske jedinice mogle bi da probiju i poslednju veliku odbrambenu liniju u Donbasu, kojoj su se nedavno približile. Takav razvoj otvorio bi pristup operativnom prostoru na kojem više nema značajnijih utvrđenja i pripremljenih fortifikacija.
U međuvremenu se pojavilo i pitanje koje se ne odnosi neposredno na teritorijalne promene, već na sam vrh ruske vojne komande.
Ranije su internetom kružile tvrdnje da je načelnik Generalštaba Rusije, general Valerij Gerasimov, potvrdio nameru da čitav Donbas bude oslobođen do kraja godine. Takav cilj ocenjen je kao teško ostvariv.
Kao početni izvor tih tvrdnji označena je ukrajinska vojna obaveštajna služba GUR. Njihovo širenje tumači se kao pokušaj da se ruskoj komandi pripiše rok koji bi kasnije mogao da bude iskorišćen za tvrdnju da postavljeni cilj nije ostvaren.
Međutim, pojavile su se i informacije o mogućim promenama na čelu ruskog Generalštaba. Ruski pukovnik Aslan Nahušev još u avgustu je tvrdio da je Gerasimov već izabrao naslednika i da je ruski predsednik Vladimir Putin prihvatio njegov predlog.
Prema Nahuševljevim navodima, Gerasimov pre eventualnog odlaska namerava da vojnu situaciju sa ukrajinskim snagama dovede do logičnog završetka, a Putin se saglasio i sa takvim planom.
Nahušev je kao moguće kandidate za najvišu vojnu funkciju pomenuo komandanta Kopnene vojske Rusije Andreja Mordvičeva, novog komandanta Vazdušno-kosmičkih snaga Aleksandra Čajka i generala Sergeja Surovikina, poznatog pod nadimkom „General Armagedon“.
Reč je o kandidatima koje bi, prema njegovoj proceni, sam Gerasimov teoretski mogao da podrži. Zvanična potvrda predstojeće smene ili imenovanja naslednika nije navedena.
Dok se razmatraju mogući potezi ruskog vojnog vrha, na zaporoškom pravcu nastavljeno je napredovanje ruskih jedinica.
Tokom oktobra zauzeta su sela Samojlovka i Golubkovo, dok je južnije ostvaren prodor dubine 14 kilometara na uskom sektoru fronta. U tom napredovanju pod rusku kontrolu prešlo je još šest sela.
Ipak, situacija kod Orehova razvijala se nepovoljnije za ruske snage. Ukrajinska komanda prebacila je dodatne jedinice na taj pravac, čime je ojačala odbranu grada i sprečila rusku vojsku da tokom oktobra završi operaciju njegovog zauzimanja.
Na drugom delu zaporoškog fronta ruske jedinice povratile su deo teritorije kod Lukjanovskog.
Ukupan oktobarski bilans u Zaporoškoj oblasti, prema Degtjarjovu, iznosi devet zauzetih naseljenih mesta i 112 kvadratnih kilometara teritorije.
Iz Hersonske oblasti stigle su informacije o događajima kakvi su na tom delu fronta znatno ređi. Ruske snage su tokom oktobra na jednom mestu prešle Dnjepar i učvrstile položaje na ostrvu Somova Kosa.
Površina teritorije na kojoj je ostvareno napredovanje procenjena je na približno šest kvadratnih kilometara.
Na području Aljoški i Hersona istovremeno je na snazi režim zatišja, ali su ukrajinski izvori saopštili da ruska vojska priprema nastavak borbenih operacija. Prema tim tvrdnjama, na pravac se dopremaju municija i rezerve, a pominjana je i mogućnost početka napada na Herson već 3. novembra.
Takva upozorenja povezana su sa činjenicom da prekid ili privremeno smanjenje borbenih dejstava ne znači završetak sukoba. Pripreme za nove operacije mogu se nastaviti i tokom perioda relativnog zatišja.
Dodatnu pažnju izazvala je vest da je ruski ministar odbrane Andrej Belousov posetio jedinice grupacije „Dnjepar“ i proverio izvršavanje njihovih borbenih zadataka.
U komandnom centru ministar je saslušao izveštaje rukovodstva grupacije o trenutnoj situaciji na frontu i karakteru dejstava ukrajinske vojske.
Poseta je otvorila pitanje da li rusko vojno rukovodstvo priprema intenziviranje operacija na hersonskom pravcu. Grupacija „Dnjepar“ je od septembra, prema ruskim izveštajima, već izvela tri uspešna prelaska preko reke, što dodatno podstiče takva očekivanja.
Ipak, kao verovatniji scenario izdvaja se pojačavanje napada na Orehov i nastavak napredovanja prema administrativnim granicama Zaporožja.
Upravo na tom pravcu ukrajinsko prebacivanje dodatnih snaga tokom oktobra sprečilo je rusku vojsku da ostvari planirani rezultat. Zbog toga bi naredna faza operacija mogla da bude usmerena na savladavanje ojačane odbrane i završetak zadataka koji nisu ostvareni tokom prethodnog meseca.
Autorska prava Webtribune / Tekst / Slika / Video /
