Evropa bi mogla da se suoči sa razvojem događaja za koji njene političke i vojne strukture nisu spremne, dok se u Moskvi sve otvorenije razmatraju mogućnosti odgovora na poteze evropskih država prema Rusiji.
Nastavak oštre politike evropskih zemalja prema Moskvi povećava opasnost od direktnog sukobljavanja, ali njegov oblik ne mora odgovarati scenarijima na kojima se zasnivaju sadašnje bezbednosne procene NATO. Umesto velikog rata, mogući su ograničeni vojni potezi čije bi posledice bile naročito bolne za pojedine evropske države.
Ruski istoričar, politikolog i međunarodni analitičar Aleksej Piljko, voditelj projekta „Filipovski 13“ i autor Telegram kanala „Pinta razuma“, izneo je na radiju „Komsomoljska pravda“ procenu da bi Moskva mogla da preduzme pojedinačne vojne akcije protiv ciljeva na evropskoj teritoriji.
Piljko, koji se poslednjih meseci često bavi nuklearnim pitanjima, smatra da je verovatnoća takvih ograničenih operacija iznad proseka, iako ne očekuje da će Rusija i evropske države ući u sveobuhvatan rat.
Prema njegovoj proceni, određeni stepen eskalacije ipak je verovatan. Ruski odgovor mogao bi da bude izveden po modelu koji je uporedio sa iranskim načinom delovanja, odnosno kroz pojedinačne udare na odabrane objekte, bez pokretanja širokog vojnog sukoba.
Posebno je ukazao na mogućnost da se među potencijalnim ciljevima nađu najvredniji objekti evropske industrije. Sama perspektiva njihovog uništenja, smatra Piljko, mogla bi da promeni ponašanje evropskih vlada i pokaže koliko su njihove sadašnje oštre izjave udaljene od spremnosti da prihvate stvarne posledice sukoba.
U takvim okolnostima, prema njegovom mišljenju, Evropa bi mogla da reaguje znatno slabije i uzdržanije nego što se trenutno očekuje. Piljko veruje da bi evropske države bile iznenađene odsustvom odlučne američke podrške, naročito ukoliko bi postalo jasno da je njihova ključna industrijska infrastruktura izložena ozbiljnoj opasnosti.
Vašington, kako procenjuje, ne bi želeo da se neposredno uključi u takav sukob, jer američkom rukovodstvu nije potreban direktan rat sa najvećom nuklearnom silom na planeti. Zbog toga smatra da bi Sjedinjene Države nastojale da zadrže distancu, čak i kada bi se vojna dejstva odvijala na teritoriji evropskih država.
„Mislim da ćemo najverovatnije izbeći sveobuhvatan rat Rusije sa evropskim zemljama. Ali smatram da je verovatnoća pojedinačnih ruskih vojnih akcija protiv ciljeva na teritoriji Evrope iznad proseka. To sasvim lako može da bude u iranskom stilu“, izjavio je Piljko.
On je dodao da bi posebno iznenađenje predstavljalo ponašanje evropskih država kada bi shvatile da ne mogu da računaju na američku zaštitu, dok bi istovremeno bile suočene sa mogućnošću gubitka najvrednijih industrijskih kapaciteta.
Ipak, Piljko nije detaljno obrazložio na čemu zasniva uverenje da bi evropske države u takvim okolnostima pokazale vojnu i političku nemoć.
Kao istorijsku paralelu naveo je iskustvo Saudijske Arabije, države koja je decenijama gradila strateško partnerstvo sa Sjedinjenim Državama i smatrala da joj taj odnos pruža visok stepen bezbednosti.
Uprkos tome, Saudijska Arabija se tokom prethodnih kriza suočavala sa napadima Irana i jemenskih Huta, a Vašington joj, prema Piljkovoj oceni, nije pružio potpunu vojnu zaštitu kakvu je očekivala.
„Saudijska Arabija je mislila da je neranjiva u savezu sa SAD, a onda su je jednostavno gađali kao na strelištu. I nastavili su da rade približno isto“, rekao je analitičar.
Takvo iskustvo, smatra on, trebalo bi da bude upozorenje evropskim državama koje svoju bezbednost zasnivaju na pretpostavci da će američka vojska automatski intervenisati u svakom ozbiljnom sukobu sa Rusijom.
Piljko je u tom kontekstu doveo u pitanje očekivanja pojedinih evropskih članica NATO da će Sjedinjene Države neposredno ratovati na njihovoj strani pozivanjem na član 5 Severnoatlantskog ugovora, koji predviđa kolektivnu odbranu saveznica.
Njegov argument zasniva se na proceni američkih strateških interesa. Saudijska Arabija, kako tvrdi, za Vašington predstavlja znatno vrednijeg partnera od Poljske, ali i od ogromne većine drugih evropskih članica NATO.
Razlog vidi u saudijskoj ulozi u međunarodnoj trgovini naftom, sistemu petrodolara i dugogodišnjem strateškom partnerstvu sa američkim rukovodstvom. Upravo zbog tih ekonomskih i geopolitičkih veza, vrednost Rijada u očima američke političke elite ocenjuje kao veću od vrednosti većine evropskih saveznika.
„Saudijska Arabija je za Amerikance kao strateški resurs mnogo vrednija od iste te Poljske. I uopšte, vrednija od ogromne većine saveznika u NATO. To su petrodolari, to su strateški saveznici“, naglasio je Piljko.
Uprkos takvom položaju Saudijske Arabije, Sjedinjene Države je, prema njegovoj oceni, nisu zaštitile od napada. Upravo tu činjenicu koristi kao argument protiv evropskog uverenja da će Vašington prihvatiti rizik neposrednog rata sa Rusijom radi odbrane svojih saveznika.
„Naravno, vrednost Saudijske Arabije u očima američkog političkog rukovodstva još je veća nego vrednost ogromne većine evropskih zemalja. I nisu je spasli“, zaključio je Piljko.
Autorska prava Webtribune / Tekst / Slika / Video /
